Strelica ispod naslova
Otpor prema promjeni

Photo by Artem Beliaikin from Pexels

Put do sebe od tri tisuće kilometara (koliko ima km do Indije)

“Možete otići na kraj svijeta, ali od sebe ne možete pobjeći” – A.Butić

Tako sam i ja mislila kada sam odlučila potražiti sreću na putovanju u Gou. Nekoliko tisuća kilometara daleko od svega što mi je poznato, daleko od obitelji, prijatelja, od svakog oslonca. Znala sam da moram otići iako sam bila na smrt preplašena.

To je bilo moje prvo samostalno putovanje u daleku zemlju. Tada sam bila u početnoj fazi rada na sebi, znači i dalje u strahovima od svega, tako da vam ne moram ni pisati koliko sam bila ustrašena kako će putovanje proći, kako ću se snaći….

Kada je došlo vrijeme za moju avanturu , na samo pola sata prije polaska na aerodrom htjela sam odustati. Obuzeo me je strah koji me je pratio već godinama i čula sam onaj dobro znani glas: “A što ako ne uspiješ? A što ako uspiješ? Nemaš ti snage za ovako veliki poduhvat, bolje ostani kući na sigurnom…?”

Znala sam da je to moja bivša JA koja se brinula za mene i nije željela da budem povrijeđena. Nekada nam najbolje stvari dolaze kad se uspijemo oduprijeti tom strahu tj. kada se suočimo s njim. Tako je bilo … Stresla sam se nakratko, skrenula misli, ukrcala se na avion i pošla na avanturu koja mi je promijenila život.

Anita u Indiji

Anita Butić na putovanju u Indiju

Čemu me je ova avantura naučila?

  • 1. Svemir ti čuva leđa.

    O daaa! Moje putovanje je trajalo 26 sati. Daa, tri puta sam presjedala. Imala sam jako male pauze između letova i javljao se strah hoću li zakasniti na neki od njih. No uzbuđenje i svijest da ću si ostvariti jednu od velikih želja, strahu nije dalo da dominira. Pozitiva, sreća, osmjeh, vjera i misao u glavi da će sve apsolutno biti u redu, da je svemir na mojoj strani, omogućili su mi putovanje bez trunke straha i problema.

  • 2. Zahvalnost.

    Ne treba nam mnogo da bi bili sretni. Tokom boravka u ashramu, školi yoge, uvidjela sam da mi zaista ne treba mnogo. Ono što svakog prvo veže na pojam Indija je manjak luksuza, siromaštvo…. Da, živjela sam u kućicama od bambusa i dijelila sobu sa šest cura, u kupaoni nisu bile fancy pločice, nije bilo tople vode,ponekad bi koja žabica zalutala no bilo je pristojno, uredno i DOVOLJNO. To je ono što je bitno. Ponijela sam mnogo odjeće da ne daj Bože nebi zafalilo, a na kraju sam nosila samo tri odjevne kombinacije. Kozmetiku uopće nisam koristila, a većinu odjeće sam donirala. Imala sam udoban krevet, tuš, vodu i tri obroka dnevno. Zar nam i treba išta više od toga?

  • 3. Budite u sadašnjem trenutku.

    Tokom boravka u Indiji ja sam bila u sadašnjem trenutku. Bez misli. Ne mogu vam opisati kakav je to osjećaj. S radom na sebi sam upravo i krenula zbog toga jer sam živjela svugdje, samo ne u trenutku. U tom stanju sam na drugačiji način doživljavala sve. Sve što sam radila, od prakticiranja yoge, jedenja, plesanja, obilazaka mjesta, radila sam svjesno. Doživljavala sam sve na potpuno drugačiji način nego inače. I naravno, bila sam mirnija, opuštenija i sretnija.

  • 4. Imajte povjerenje u ljude.

    Da, nisu svi ljudi isti. Nisu svi loši. Ja čak volim reći da ne postoje loši ljudi, nego ljudi kojima treba više ljubavi. Ljubavi prema sebi. Ljubaznost, toplina, nasmijana lica su me najviše oduševila. Gdje god da sam bila Indijci su bili sretni što vide nova lica. Što god da mi je trebalo imala sam se na koga osloniti. Iako sam tamo otišla sama, nisam bila sama. U Goi sam se osjećala koda sam doma.

  • 5. Važno je izlaziti iz zone poznatog.

    Da bi rasli i ostvarili sve što poželimo moramo se suočiti s našim strahovima. Već sam napisala koliko sam se bojala puta u nepoznatu zemlju, no ja si nebi ostvarila tu želju odlaska u školu yoge, da se nisam suočila sa strahom, da nisam izašla iz zone poznatog. Tako sam ponosna na sebe jer znam da mnogi žele napraviti što i ja, ali dopuštaju da strah vlada s njima. Ali drage moje, ako mogu ja možete I vi.

  • 6. Nema toga što ne možemo ostvariti kada odlučimo.

    Kada imamo veliku želju, strast prema nečemu, kada nam je fokus na tome, kada poduzmemo potrebne korake i kada vjerujemo u sebe, sve se posloži i nema šanse da se to i ne ostvari.

  • 7. Nemojte se vezivati za ljude.

    Jer nećete dobiti namijenjeno vam iskustvo. Ljudi dođu i odu. Svaka osoba koju upoznamo, sretnemo u životu je tu s razlogom, da nas nauči nešto…što god. Kada se vaši putevi raziđu, koliko god trčali za osobom, nećete ostati zajedno. Ali ionako nikad nećete ostati sami jer gdje god da odete pronaći ćete ljude slične vama.

  • 8. Budite kao voda.

    Živimo u svijetu kretanja. Ništa nije statično. Ni stanja, ni osjećaji, ljudi… Ne zadržavajte se u jednom stanju jer će se i ono promijeniti.

  • 9. Slušajte unutrašnji glas.

    Da sam slušala druge koji su mi govorili da sam luda, da će me oteti, da će se srušiti avion i ostale njihove strahove, nebih doživjela sve napisano i još mnogo toga. Nebih dijelila ove divne uvide s vama. Da sam slušala strahove, nebih upoznala divne ljude iz cijelog svijeta s kojima sam konstantno u kontaktu. Nebih učila od divnih učitelja i stekla diplomu yoga instruktora.

  • 10. Posvetite nekoliko minuta dnevno sebi.

    Meditirajte, plešite, pjevajte, trenirajte, odite u šetnju ili na masažu. Što god želite, ali uradite nešto za svoju dušu.

  • 11. Volite sebe.

    Poštujte svoje tijelo. Ostvarujte svoje želje, snove. Volite sebe svakodnevno, bezuvjetno.

Kao što vidite, živimo u magičnom svijetu i promjene su moguće. Naše je samo da to žarko želimo i da im se prepustimo.

Pišite mi kakve ste vi lekcije dobile na vašim putovanjima. Čekam vas na mom instragram profilu @anita.butic.coaching.

Radujem se svakom vašem putovanju koje će vas odvesti bliže vama i pokazati koliko ste voljene, hrabre, odvažne i bitne.
Jedva čekam da se upoznamo i učinimo ovaj svijet ljepšim mjestom.

Veliki zagrljaj iz srčane čakre,
Vaša Anita

Srce animacija